Drago mi je bilo što si izrazila želju da ti pošaljem razgeldnicu iz
Maribora. Poslao sam ti je(mada bi je poslao i da mi nisi rekla) Jedva cekam da te vidim. Dugo nisam ništa pisao,otvorila si mi onim razgovorm nove poglede, pa sam ponovo kupio papir,onaj tebi najdraži A4 formata, i počeo da pišem.
Umjesto mog pisma, siguran sam, da si ocekivala jos jednu pjesmu ali nisam mogao…Već duže vrijeme ne pišem ništa i nemam dovoljno onog što čovjeka tjera da piše o ljubavi (koja se javlaj svakog šestog u mjesecu) ili možda ima ali on nece to sebi da prizna. Mada imam neograničenu želju da ti poklonim pjesmu…Šaljem ti staru pjesmu sa malim izmjenama(U mojoj glavi su samo otrcani stihovi…koje više niko ne želi da čita!)
U Sloveniji mi je bilo lijepo…u početku. Ama i sama znaš da naš čovjek teško se prilagođava tom načinu života. Čovjeku počne nedostajati miris šume i smeća. Poželi čovjek da ponese čitav bostan, a da ne trpi rafale pogleda i komentara o našoj prokletoj glavi. Mada su nam dalji rođaci slovenci su ipak previše na zapadu.
Nedostajala mi je tvoja blizina, tvoja riječ i ono sve što čovjek ne zna da cijeni sve dok toga više ne bude. Znam da bi željala da pišem u ovoj pjesmi što osjećam prema tebi, ali kasno je…eto izmjenio sam pjesmu, tako da ti više nisam dužnik.
P.S.Pogađas, trebalo bi mi jedno 100 KM hitno….
***
Popodnev je.Večer polahko uspavljuje dan. U čaši mi je ostalo još malo bijelog slatkog vina, a vino je ipak svjedok ljubavi (ponekad i pijanstva ali to će mo sad da zaboravimo)
Nikad nisam uspio razumjeti zašto su ti se svidjele moje pjesme. Nijedna nije bila pisana za tebe (mada bi svim srcem volio da jesu i ako ti nešto znači, poklanajm ti ih)
***
Ti si moja ljepotica ( a to sam govotio i mnogim drugim ali se niko nije htio da nasmije na to kao što si Ti to učinila) a tek tvoje ime - muzika
Pjesma nad pjesmama,
u kojoj se poslije svakog slušanja čuj nešto novo
(ah, moje su riječi zarobljane bodljikavom žicom koja neda da ti poklonim ni jedan cvijet koji bi ti kasnije držala svojim rukama i čiji bi miris voljela da prolazi tvojim nozdrvama)
Klečem i tebe molim da ipak priđeš i uzmeš taj cvijet. Ničim drugim nemam da te molim do suzama, a tako me strah…
Uzmi ga! - pričaće ti priče.
Roman…
Roman koji govori samo o tebi, o crnim tvojim kovrdžama i mene tad zaboravi.
Ja ću te čekati kao stolica ostavljena na njenom uobičajnom mjestu u vašoj sobi!
ja ću…a već si otišla.
Otišla?
Da li si uopšte bila?
Bila si, ostavila si iza sebe parfem koji uzdišem. To je sva tvoja prošlost.
***
Tako je govorio On o tebi, a ostao je sam
kao pismo zaboravljeno prije nogo što je i pročitano
Nije ti se svidio njegov cvijet, pa da, to je za tebe običan bršljan pored kojeg prolaziš u svom vrtu svaki dan i nikada ga ne primjećuješ, pokoji put ga i zgaziš jer je nikao na pogršnom mjestu.
Poklonila si mu i osmjeh…
A da li je to bio samo osmijeh ili grč koji se iviči sa umorom,
Svejedno stavila si taj bršljan u zdjelu sa puno ruža, a za one koje neshvataju tu muziku to je samo običan miris koji mami pčele.
Bio je odpadnik svih crkava,svih vjera
jer je mislio da smo za tebe vrijedi umrijeti
(zato bar nije plakao pritom i patio)
Tvoja usta su govorila tako prirodno o njemu u prošlom vremenu
***
A ja ću tebi opet pokloniti najljepšu plavu haljinu, najljepsu historiju tvoga grada, najveću vojsku…mirisne riječi koje opisuju miris divljih jabuka koje te stisnu za grlo i tjeraju te da se zasmiješ
Moje oči nemogu zamisliti život bez tebe (pa tako da i ja živim samo zato što ti tako želiš)
A govoriš uvijek sa puno nijemih riječi
***
Hoću da ti kažem veliku tajnu, zatvori sve prozore. O da znaš samo kako se…Bojim tebe
Tvog' lika večerima na prozoru
(Tvog našminkanog lica i svog izopačenog lika u ogledalu pred spavanje) Bojim se gestova…koje ti činiš od riječi koje se neizgovaraju
Bojim se vremena, brzog i laganog
bojim se tebe…
Hoću da ti kažem veliku tajnu Zatvori sva vrata
i stavi vatu u ključaonice
Lakše je umrijeti nego voljeti! (a to govorili su mnogi pjesnici,
pa i oni sto se samo nazivase tako)
Zato me strah…smrti
Ljubavi moja
