Neki dan, posto doslelio iz tuzle pa oslobadjam mjesta za knjige na stalazi,stare knjige bacam i redam ove 'nove' knjizurine naletjeh na papir…gledam pjesma…skroz ruznim jedva citljivim slovima napisana i sjetih se sta je to…bio i zaboravio da sam je uopste napisao…ajd reko posto je imala srecu da prozivi toliko da je postiramo…

Ovo je po nekom redu druga pjesma koju sam napisao…nastala 2000-te oko marta…mozda april..uglavnom prije maja, sjecam se da se bio zavrsio zimski raspust (tacnije u dnu pise 22. 3-4. 2000) Tada jos nisu postojale ni Ovce a ni Vukovi..cak u čaršije nisu radile ni sve svijetiljke, mozda svaka treca, nebitno…Da sam danas slucajno pisao pjesmu na neku ovu temu, ova pjesma bi se garant drugcije i zvala mozda nesto kao: Uspavanka Alfa za Crvenkapicu, ali nejse neka ostane naslovljena onako kako je tada ( i za to vrijem i napisana) prosta kao sto i jeste Naša Prosta…  

Naša Prosta

Ovo je mjesto gdje svi odlaze
S vremenom sve brže
Al mislimo da sporije

I da te pitam skim ceš ti
Mislim da znaš
Sa mnom ili snjim

Daj da te omirišem kao nekad
Ja ostajem ovdje sretan il nesretan
Prošla me me želja da odem u raj
Prošla me želja, ja ostajem sam

Refren:    
Dolaziš sama, ja kažem draga
Danju sa njim, a navce sama
Dolaziš i odlaziš u nocni sat
A ja opet ostajem u obicajno sam

Vidim te ko juce, opet snjim
Bila si samnom, opet smo se lagali
Kao pred kišu. Što si htijela reci?
Ne možeš me lagat, a opet ceš me lagati

Ovo je mjesto gdje đavoli dolaze
Tješimo se rijecima
I mislimo da prolaze

Konji su crni odjednom pobijelili
Vuku kola niceg
I misle da su pobijedili

Vidim svijet juce - sami ti i ja
Oko nas istina, kao nikada dosada
Primjeti se da sve je to san
Kada se probudiš vidiš samo konja bijeloga

Refren:
Dolaziš sama, ja kažem draga
Danju sretna, a navece sama
Došla si ovdje u pravi cas
Nesretna onda, nesretna danas

Ovo je mjesto odakle svi odlaze
S vremenom sve brže
A mislimo da sporije

Ima jedno mjesto gdje ljudi nestaju
Zna se vrlo dobro
Zašto životi prestaju

Ali i to ce proci nekad
Ti ceš biti tamo, a ja ovdje sretan
Proci će te želja da živiš tamo
Htjeceš da se vratiš al neceš znat kamo

Refren:
Dolaziš sama, ja kažem draga
Danju sretna, a navece sama
Došla si ovdje u pravi cas
Nesretna onda, nesretna danas

 eh sad,pjesmu sam napisao na času njemackog jezika u cetvrtom razredu…nesto mi sada smijesna. Ova pjesma je sestra jos jedne pjesme(nastale istom 'inspiracijom') a koja ce biti postirana kasnije pod nazivom "I Kroz Nase Selo Majko Prosao Je Asfalt"

P.S Ah da, u Dzakulama cure poskupile…prosao asfalt

Omer i Julija

Kada je poceo rat, pocela je i ova prica
Naš mali brat Omer, krenuo kuci iz kafica
Došao kuci kad´ mati na vrata
"bježi Omere sine! bit` ce ovdje rata!"

Babo mu rece:"Ne fali se za kitu"
Bježi Omere sine i ne spominji Titu
Evo ti graha, pita i litar Loze
evo ti poklon i ne otvaraj ga,dok me dojdes dajdzi do Verone

refren:
Kakva li svijetlost dopire kroz prozor
pa to je istok, a Julija sunce
Pjevao je mali Omer svojoj dragoj
Dok je majka u krvavoj vodi prala ruke

Omere, Omere, eh, zašto si Omer
Odreci se oca i ostavi ime
Ne idi tamo,cuvaj se nekog Tite

Omer bi bio sretan da se ne zove tako
Rece Omer Juliji drhtavim glasom, poluglaso
Došao sam do 'vamo ni sam ne znam kako
A i vratiti mi se u Bosnu nece biti lahko

refren:
Kakva li svijetlost dopire kroz prozor
pa to je istok, a Julija sunce
Pjevao je mali Omer svojoj dragoj
Dok je majka u krvavoj vodi prala ruke

Evo sada Omer pravi prugu
Suje vlast, Titu, državu i starog Jugu
U glavi mu zuji jos uvijek isti glas
"Omere, Omere,promjeni se, ostani uz nas!"

Ne prodje od tog` godina dosta
Julija nauci na Karti gdje je Bosna
Kada vidje Omera, od srece se ubije
Omer plakao hevtu dana i od kapi umrije

regren:
Kakva li svijetlost dopire kroz prozor
pa to je istok, a Julija sunce
Pjevao je mali Omer svojoj dragoj
Dok je majka u krvavoj vodi prala ruke