612004-ta Ispovjed (Pjesma Za Tebe Zbog Krivca)

Hladno je…
i dosta je teško držati olovku…redati slova u riječi
a koje će neki drugi govornik, otprilike nešto

drugačije izgovarati nego što sam ja to zamislio…i sigurno
dosta toplije, a ne bi treblao
Jer znaj da bi sada više volo držati njenu ruku umjesto ove olovke.
Kada bi samo mogao da joj pričam a ne da pišem!

I neka sam proklet ako ikada bude čitala ovo, jer ona će zamnom

žaliti, a to ne želim, ne…

ne to uopšte ne želim

Svirala je tu veče Mocartovu  ''Mjesečevu Sonatu'', tako mi je bar

govorila, a ja sam slušao tu muziku i osjećao njene prste kako se kreću po drvenim tipkama

klavira (diveći se i veličanstvenim naborima na njenoj spavaćici koji nastaju pri pomjeranju ruke i ispravljanju tijela )

Naćulio sam uši da bi čuo njen uzdah i njeno ćutanje, naćulio sam uši da bi čuo muziku njene kose…

Tada sam bio daleko, okružen patetikom kiše i njenim kičom ( o da sam tada mogao ikako biti bliže, osjećao bi nevjerovatnu sreću, onu koja onog koji voli tjera da padne na koljena i moli za oprost jer ništa drugo u stanju nije da učini)

A krivac je uvijek isti. Onaj što zna sve moje nenapisane i 612003 napisane ispovjedi (onaj koga se bojim a dovoljno volim da ga smijem nazvati krivcem i reći mu da je pogrijesio)

Bio bi sretan…da sam bar mogao dozivjeti tada i jedan atom mirisa koji sa tvoje kože putuje kroz nabor tvoje haljine, nastao pri nekom pokretu

Ah kako bi večeras volio brojati niti tvoje kose umjesto zvijezda, o samo

kako bi veceras volio da tonem u smrt a ne u san

Pjesma je nastala 19. oktobra 2003, vraćajući se sa dzenaze rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, a konačan oblik je dobila 6. janura 2004 godine. Pjesma je nastala kao inspiracija iz knjige Standela Crveno i Crno i vjerovatno i vremenom tog citavog dana i noći.
 

P.S Svaka sličnost sa stavrnim likovima se svodi na ono standardno Niđe Veze