Prva Bez Naslova (ili 11. Izdanje Pjemsme O Nikome)
Ovakve pjesmice prof. Hajrunisa baš i nije volila…jer je i onako mislila da je nas razred zeli ubiti. Ako sam pisao trebao sam da pisem ljubavne pjesme, da ne naskodim nikom. Pjesam je napisana hehe u novembru, u 4tom razredu gimnazije
Jutros, 13. novembra, objesio se čovjek!
Nesto mi ga nije bilo žao,
valjda zato sto ga nisam ni poznavao.
Čuj, čovjek ubio samog sebe – ustvari, opet
je čovjek ubio čovjeka,
sa razlogom ili bez razloga, on je ubica!
I to me više ne interesuje…
Juče,12. novembra ubila se jedna baba,
moja susjetkinja sa gorjeg sprata.
Fina…prijatna baba –
Bacila se sa vrha zgrade – nasli joj mrtva
sina u korpi za otpatke u gradskom parku.
11. novembra umro čiča, vlasnik jednog dućana
u čarsiji – poznavao sam ga…vec ostario…
10. novembra rodio se jedan novi žlivot!
***
A sada mi stvarno nije jasno…I to me brine…
Da I' je odlazak tako prost kao i sam dolazak.