612004-ta Ispovjed (Pjesma Za Tebe Zbog Krivca)

Hladno je…
i dosta je teško držati olovku…redati slova u riječi
a koje će neki drugi govornik, otprilike nešto

drugačije izgovarati nego što sam ja to zamislio…i sigurno
dosta toplije, a ne bi treblao
Jer znaj da bi sada više volo držati njenu ruku umjesto ove olovke.
Kada bi samo mogao da joj pričam a ne da pišem!

I neka sam proklet ako ikada bude čitala ovo, jer ona će zamnom

žaliti, a to ne želim, ne…

ne to uopšte ne želim

Svirala je tu veče Mocartovu  ''Mjesečevu Sonatu'', tako mi je bar

govorila, a ja sam slušao tu muziku i osjećao njene prste kako se kreću po drvenim tipkama

klavira (diveći se i veličanstvenim naborima na njenoj spavaćici koji nastaju pri pomjeranju ruke i ispravljanju tijela )

Naćulio sam uši da bi čuo njen uzdah i njeno ćutanje, naćulio sam uši da bi čuo muziku njene kose…

Tada sam bio daleko, okružen patetikom kiše i njenim kičom ( o da sam tada mogao ikako biti bliže, osjećao bi nevjerovatnu sreću, onu koja onog koji voli tjera da padne na koljena i moli za oprost jer ništa drugo u stanju nije da učini)

A krivac je uvijek isti. Onaj što zna sve moje nenapisane i 612003 napisane ispovjedi (onaj koga se bojim a dovoljno volim da ga smijem nazvati krivcem i reći mu da je pogrijesio)

Bio bi sretan…da sam bar mogao dozivjeti tada i jedan atom mirisa koji sa tvoje kože putuje kroz nabor tvoje haljine, nastao pri nekom pokretu

Ah kako bi večeras volio brojati niti tvoje kose umjesto zvijezda, o samo

kako bi veceras volio da tonem u smrt a ne u san

Pjesma je nastala 19. oktobra 2003, vraćajući se sa dzenaze rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, a konačan oblik je dobila 6. janura 2004 godine. Pjesma je nastala kao inspiracija iz knjige Standela Crveno i Crno i vjerovatno i vremenom tog citavog dana i noći.
 

P.S Svaka sličnost sa stavrnim likovima se svodi na ono standardno Niđe Veze

Jedan se drug trebao pomiriti sa djevojkom pa je trazio da mu nesto napisem,ja mu napisem i oni se pomire ali je pjesma je bila kao ono "drzi vodu dok majstori odu" hehe, helem nejse. Inace pjesma je trebala stati u jendu sms poruku,jer ovaj nije imao kredita…ono trebalo je da mu ostane i za trzanja…eh da je babi muda. Posalo je on pjemsu i ostao bez kredita.

Zakljucak bi bio: Bolje da je posalo ovu pjemsu onoj drugoj , (i poslao je kad je dopunio kredit ali onda nismo imali za pivu)

Vuk Ovci sa 1,2t svijelosti

Ah…kako bi ti volio pokloniti sve lijepe riječi u isti mah.

I Sve ruže Holandije i prlijepe šume Amazona

U meni si pokrenula najlepšu muziku, boje, moje sunce,

sjenke drveta i prostora

A te boje tako mlade…žuto, crveno…zeleno…

(Mjenjaš ih svaki put kada me dodirneš)

Sve tamne stvari govore mi o tvome sjaju

koji se utapa u divne tkanine tvoje odjece.

Ah…Koliko samo svijetlosti u jednom jecaju Volim TE

                                              pisano negdje oko septembra 2006

Et šta bi od (o)nak(v)e cure

jedva sam cekao da septembar dojde
da vidim opet kako radiš fizicko
ali ove godine tebe nema
jer za sicu radis u kaficu

sad jedva cekam da svrsi skola
da dojdem tebi u kafic
da te nagovorim da napravis kafu
da se divim tvom "batku"
ali ova godina,znam, bice ti teska
jer za sicu radis u kaficu

zavrsio sam skolu, sada dolazim tebi na gulas
niz tebe znoj curi,a jedan mali viče
curo daj požuri
A svaka godina od tad je teska
jer za sicu radis u kaficu

***************************************************************
Pjesma je nastala davne 2004 godine na danasnji dan
Naravno posvecena je nikome i onim drugim

Letjeti će mo kroz
proljeće i ljeto
kroz sve bezdani neba,
i ako kakav miris ili šum zemlje ili vode…
koraci nečeg..il’ neki posjetilac nenajavljeni priđe i pokvari to
Ništa drugo neće biti nego ono što je bilo
u nedostatku svega drugog, rečenog ili nerečenog…
* * *
(mada ima onih koji pričaju
više zbog same nade u njihovom oku i uhu,
Da će i oni moći pozdraviti veliki grad)
* * *
ali šta ako i vi nazovete moje riječi zločinom
i zatvori te me u tamnicu, isto kao što su to činile vojske i prije vaše
iako ja poštujem ono što čovjek gradi bez ograničenja
(a ti si naletila na mene i vidjela me kako palim
i u isti čas pišem riječi u mračnom stubištu)
* * *
Ali u tom trenutku si mi ti pružila ruku, zar ne
iako sam tada bio samo strašilo
sa sleđenim čulima
(ali su se odmrzla
bez nekog velikog razloga…uobičajne su bile posjete
i sve drugo što je i svama došlo)
I zato napisah riječi sa početka i sada ih objašnjavam
u strahu svega rečenog ili nerečenog

Ovakve pjesmice prof. Hajrunisa baš i nije volila…jer je i onako mislila da je nas razred zeli ubiti. Ako sam pisao trebao sam da pisem ljubavne pjesme, da ne naskodim nikom. Pjesam je napisana hehe u novembru, u 4tom razredu gimnazije

Jutros, 13. novembra, objesio se čovjek!

Nesto mi ga nije bilo žao,

valjda zato sto ga nisam ni poznavao.

Čuj, čovjek ubio samog sebe – ustvari, opet

je čovjek ubio čovjeka,

sa razlogom ili bez razloga, on je ubica!

I to me više ne interesuje…

Juče,12. novembra ubila se jedna baba,

moja susjetkinja sa gorjeg sprata.

Fina…prijatna baba –

Bacila se sa vrha zgrade – nasli joj mrtva

sina u korpi za otpatke u gradskom parku.

11. novembra umro čiča, vlasnik jednog dućana

u čarsiji – poznavao sam ga…vec ostario…

10. novembra rodio se jedan novi žlivot!

***

A sada mi stvarno nije jasno…I to me brine…

Da I' je odlazak tako prost kao i sam dolazak.

Jedna Dosadna Ljubavna o 7 Malih Prasčića

eh kad se sjetim gimnaziskih dana…evo jedne koju sam napisao u trecem razredu gimnazije. Inace pjesme sam pisao samo zato da bi kod profesorca Hajrunisa imao 3…

Ti si me ubila i ne znajući za to!

Sta ja tu mogu.

Isla si prema meni sa velikom armijom,

i po svaku cijenu htjela si da me osvojis (mada je moja

tvrđava samo primitivna koliba i nista vise).

Pao sam bez borbe … predao se. Moja su

koljena bila okrvavljena, uzalud klečući pred

tobom, da me postedis.

A ti si me osvojila.

Postao sam tvoj rob, ovisnik, postao sam gluh za

sve rijeci koje nisu potekle iz tvojih usta …

Postao sam sretan rob … a u tamnici.

Sva moja sreća stala je u jednu času vode koju si mi

dva puta sedmicno donosila …pjevajući … svojim ispucalim usnama.

Nisam patio –

uvijek sam birao najljepše kamenčiće iz šljunka na podu tamnice,

koristeći svaku nit svjetla, koje bi dolazilo

onda kada vi dolazite…

Probirući kamenčić… po kamenčić …kamenćić

umro sam, a ne znajući za to…