Evo jedne nove pjesmice. Pripada grupi naivnih R'n'R 'ljubavnih' pjesama koja se svira sa dva rifa. Nadam se da ce se pjesma dopasti onima koji je budu citali.

Pozdrav

Ljubičica iz Grada

A
Noćima nemogu dobro da spavam
Muči me ljubičica iz grada
G                        A
pa se stisnem, ko da malo kisnem

Ona čitav dan uživa u travi
u parku, a ja ko seljak pravi
sav se stisnem, ko da malo kisnem

Kada sjedim kraj nje, uživam u nadi
bodreći sebe da je trenutak pravi
da joj kažem, nešto slatko slažem

Ja joj kažem da i ja volim sunce
već u proljeće kad skidaju se bluze
to joj šapnem, pa je malo taknem

Prijatelj kažu da sam čudak pravi
zato što pričam sa ljubičicom u travi
a oni venu da sebi je u beru

Ma nek pričaju šta hoće u stvari
ja imam jednu namjeru u svojoj glavi
da je stisnem pa nek onda kisnem

                                                Damir N

 Eh dugo nisam nista pisao…al imam namjeru. Malo prije caprkam po racunaru pa naletih na jednu pjesmicu…Neznam kad je tacno napisana..tu negdje drugi-treci razred gimnazije. Akobogda naredni blog pocinjemo radovima koje sam napisao na fakultetu od prije dvije-tri godine pa do ovamo. Taj ciklus pjesama nema jos ime,ali mi se po glavi mota naslov tipa 'Kad bih sebi mogao kupiti radijator na struju'…nadam se da ce biti zanimljivo za citati…

Vodas novog frajera

F#m         A    E   F#m
Zajedno smo išli u kino,kupovali kokica
imali smo svoju klupu,gdje smo bejžali od tvojih jaranica
Želio sam da odemo na more,sami ti i ja
osjecao sam se strašno bolje,kada sam stobom cjeli dan
Ti si bila moja kraljica,ja sam bio mali mrav
bio sam polu mrtav kada si rekla da sam za tebe mlad

refren:
Dm                    Am
Sada vodaš nekg novog frajera
Dm            Am
koji ima lovu,ima auto nov
Dm           Am
casti te cugom,vozi te kuci
F       E
i sluša turbo folk

Zajedno smo išli u kino,kupovali kokica
sada je on tvoj novi frajer,a ja tvoja stara majica
On ti sada govori kakvu frizuru da nosiš,kupio ti je nov stan
kada hodate caršijom on svoje ruke,stavi na tvoje dupe
ja još ne znam jel ljeto ili zima,dal je ovo java il san
sve dok se ne ustinem za supak i vidim koliki sam bio glupak

Jos jedna stara pjesma…jedan od neuspjelih pokušaja za bolju ocjenu iz Bosankog J. Svi koji su nešto pisali imali su veću ocjenu, pa hadj reko da i ja pokušam, stid me bilo fakat imati tri…

*** 

Jedan Ludi Mrav Za Govornicom

Mali mrav ne shvata ništa-
zašto ima srce, zašto ljubav boli,
ima tu crvnu maramu kojom zatvara oči…
i pjeva o ljubavi,
dok se iz daljine čuje glas:
"Ovdje se ne pjeva o ljubavi, budalo,
o ljubavi se ovdje ne pjeva!"

Mali mrav ne razumije ništa,
on stoji za govornicom
i čita pjesmu sa crvene marame,
zamisliti se ne mogu ljepše,
kao slava lijepe.

Mali mrav ne razumije,
prezir je jedno, a ljubav drugo.
Njemu je čitav život u sjenci
jednog imena

Pjesma je napisana septembra 2002 godine i pripada jenom malom ciklusu pjesama "Vidi ko je došao u naš mravinjak". I ova pjesma je jedna od onih koje su objavljene u časopisu "Avlija"

eh kada ljubav počne da boli i vuk ovcu počne da voli

Vuk i Ovca poslije semafora (crveno žuto i zeleno)

Bilo je to vjenčanje iz snova
Puno glamura i skupih velikih kola
Haljina duga vukla se do poda
U njenim očima suze sreće dok drži dragog svoga

Usjelice Selma, Minka i Isidora sjede u parku na klupi
Govore kako je ružna haljina i uživaju u pljugi
Ali u očima Hanah niko nije mogao oduzeti sjaj
Gleda dragog u oči i govori sudbonosno DA

Otac joj poslije vjenčanja odmah veli
Za vaše nesuglasice i svađe ne obraćaj se meni
i zbog toga ni slucajno da si mi dosla kući
Šćeri zapamti zidovi po nekad imaju uši

R: o samo kako je lahko voljeti
    eh da ti je samo znati kako je lahko voljeti

Posao ih pravo dobro kren'o
Opremili kuću ono sve po njenom
ona pred porodom za koji dan joj termin
On kupio krevetac nešto voća i tri paketa pelena Melni

I baš kad su stvari išle ko po loju
Ona je sve duže ostajala na poslu
on predloži Hanah da zaposle babicu
kaže tako je lakše i za njih i za bebu Slavicu

Dobro se sjećam nije od tog datuma ni godina dana prošla
Kažu bila bolesna pa kući sa posla ranije došla
Uđe u kuhinju i ko da osjeća da više nije njena
U spavaćoj sobi muž i usjelica Selma

R: Tako to bude kada ti život zamjeni posao i karijera
    i ljubav ti postane para i skupa odijela
    Kada nemaš vremena da pereš suđe i mrlje sa parketa
    il' da kosiš travu, brineš se dal za djete ima mlijeka

******************************************

Pjesma je napisana 01 augusta 2007

I ova pjesma je jedna od onih pjesam iz gimnaziskih dana…

objavljana ja u časopisu Preporoda,Avlija (broj 3) 2004 godine

Mrav Pred Semaforom

Ne, nemoj me tako njezno gledati

dok prolazim ispred tebe,

izgubljen poput mrava,

kao u nekom drugom carstvu…
A ja ne mogu biti takav.

Svijet ocito nije isti kakvog ga ti zamisljas ispod ocnih kapaka.

Tvoj pogled me boli, i tada ja

u potpunosti ne razumijem sebe.
 

Znaš, nije lahko živjeti kada ti srce postane vjetar

i samo bezveze hlupa

kao da ranije ništa nije bilo…

A sva historija koja biješe u srcu

biješe samo laž, il' ode na pogrešnu stranu.

A Srce, ono ostane…kao tvrđava bez vojnika,

ustvari čuva je samo jedan mrav,

a armija pred ulazom čeka zapovijed

Neki dan, posto doslelio iz tuzle pa oslobadjam mjesta za knjige na stalazi,stare knjige bacam i redam ove 'nove' knjizurine naletjeh na papir…gledam pjesma…skroz ruznim jedva citljivim slovima napisana i sjetih se sta je to…bio i zaboravio da sam je uopste napisao…ajd reko posto je imala srecu da prozivi toliko da je postiramo…

Ovo je po nekom redu druga pjesma koju sam napisao…nastala 2000-te oko marta…mozda april..uglavnom prije maja, sjecam se da se bio zavrsio zimski raspust (tacnije u dnu pise 22. 3-4. 2000) Tada jos nisu postojale ni Ovce a ni Vukovi..cak u čaršije nisu radile ni sve svijetiljke, mozda svaka treca, nebitno…Da sam danas slucajno pisao pjesmu na neku ovu temu, ova pjesma bi se garant drugcije i zvala mozda nesto kao: Uspavanka Alfa za Crvenkapicu, ali nejse neka ostane naslovljena onako kako je tada ( i za to vrijem i napisana) prosta kao sto i jeste Naša Prosta…  

Naša Prosta

Ovo je mjesto gdje svi odlaze
S vremenom sve brže
Al mislimo da sporije

I da te pitam skim ceš ti
Mislim da znaš
Sa mnom ili snjim

Daj da te omirišem kao nekad
Ja ostajem ovdje sretan il nesretan
Prošla me me želja da odem u raj
Prošla me želja, ja ostajem sam

Refren:    
Dolaziš sama, ja kažem draga
Danju sa njim, a navce sama
Dolaziš i odlaziš u nocni sat
A ja opet ostajem u obicajno sam

Vidim te ko juce, opet snjim
Bila si samnom, opet smo se lagali
Kao pred kišu. Što si htijela reci?
Ne možeš me lagat, a opet ceš me lagati

Ovo je mjesto gdje đavoli dolaze
Tješimo se rijecima
I mislimo da prolaze

Konji su crni odjednom pobijelili
Vuku kola niceg
I misle da su pobijedili

Vidim svijet juce - sami ti i ja
Oko nas istina, kao nikada dosada
Primjeti se da sve je to san
Kada se probudiš vidiš samo konja bijeloga

Refren:
Dolaziš sama, ja kažem draga
Danju sretna, a navece sama
Došla si ovdje u pravi cas
Nesretna onda, nesretna danas

Ovo je mjesto odakle svi odlaze
S vremenom sve brže
A mislimo da sporije

Ima jedno mjesto gdje ljudi nestaju
Zna se vrlo dobro
Zašto životi prestaju

Ali i to ce proci nekad
Ti ceš biti tamo, a ja ovdje sretan
Proci će te želja da živiš tamo
Htjeceš da se vratiš al neceš znat kamo

Refren:
Dolaziš sama, ja kažem draga
Danju sretna, a navece sama
Došla si ovdje u pravi cas
Nesretna onda, nesretna danas

 eh sad,pjesmu sam napisao na času njemackog jezika u cetvrtom razredu…nesto mi sada smijesna. Ova pjesma je sestra jos jedne pjesme(nastale istom 'inspiracijom') a koja ce biti postirana kasnije pod nazivom "I Kroz Nase Selo Majko Prosao Je Asfalt"

P.S Ah da, u Dzakulama cure poskupile…prosao asfalt

Omer i Julija

Kada je poceo rat, pocela je i ova prica
Naš mali brat Omer, krenuo kuci iz kafica
Došao kuci kad´ mati na vrata
"bježi Omere sine! bit` ce ovdje rata!"

Babo mu rece:"Ne fali se za kitu"
Bježi Omere sine i ne spominji Titu
Evo ti graha, pita i litar Loze
evo ti poklon i ne otvaraj ga,dok me dojdes dajdzi do Verone

refren:
Kakva li svijetlost dopire kroz prozor
pa to je istok, a Julija sunce
Pjevao je mali Omer svojoj dragoj
Dok je majka u krvavoj vodi prala ruke

Omere, Omere, eh, zašto si Omer
Odreci se oca i ostavi ime
Ne idi tamo,cuvaj se nekog Tite

Omer bi bio sretan da se ne zove tako
Rece Omer Juliji drhtavim glasom, poluglaso
Došao sam do 'vamo ni sam ne znam kako
A i vratiti mi se u Bosnu nece biti lahko

refren:
Kakva li svijetlost dopire kroz prozor
pa to je istok, a Julija sunce
Pjevao je mali Omer svojoj dragoj
Dok je majka u krvavoj vodi prala ruke

Evo sada Omer pravi prugu
Suje vlast, Titu, državu i starog Jugu
U glavi mu zuji jos uvijek isti glas
"Omere, Omere,promjeni se, ostani uz nas!"

Ne prodje od tog` godina dosta
Julija nauci na Karti gdje je Bosna
Kada vidje Omera, od srece se ubije
Omer plakao hevtu dana i od kapi umrije

regren:
Kakva li svijetlost dopire kroz prozor
pa to je istok, a Julija sunce
Pjevao je mali Omer svojoj dragoj
Dok je majka u krvavoj vodi prala ruke

612004-ta Ispovjed (Pjesma Za Tebe Zbog Krivca)

Hladno je…
i dosta je teško držati olovku…redati slova u riječi
a koje će neki drugi govornik, otprilike nešto

drugačije izgovarati nego što sam ja to zamislio…i sigurno
dosta toplije, a ne bi treblao
Jer znaj da bi sada više volo držati njenu ruku umjesto ove olovke.
Kada bi samo mogao da joj pričam a ne da pišem!

I neka sam proklet ako ikada bude čitala ovo, jer ona će zamnom

žaliti, a to ne želim, ne…

ne to uopšte ne želim

Svirala je tu veče Mocartovu  ''Mjesečevu Sonatu'', tako mi je bar

govorila, a ja sam slušao tu muziku i osjećao njene prste kako se kreću po drvenim tipkama

klavira (diveći se i veličanstvenim naborima na njenoj spavaćici koji nastaju pri pomjeranju ruke i ispravljanju tijela )

Naćulio sam uši da bi čuo njen uzdah i njeno ćutanje, naćulio sam uši da bi čuo muziku njene kose…

Tada sam bio daleko, okružen patetikom kiše i njenim kičom ( o da sam tada mogao ikako biti bliže, osjećao bi nevjerovatnu sreću, onu koja onog koji voli tjera da padne na koljena i moli za oprost jer ništa drugo u stanju nije da učini)

A krivac je uvijek isti. Onaj što zna sve moje nenapisane i 612003 napisane ispovjedi (onaj koga se bojim a dovoljno volim da ga smijem nazvati krivcem i reći mu da je pogrijesio)

Bio bi sretan…da sam bar mogao dozivjeti tada i jedan atom mirisa koji sa tvoje kože putuje kroz nabor tvoje haljine, nastao pri nekom pokretu

Ah kako bi večeras volio brojati niti tvoje kose umjesto zvijezda, o samo

kako bi veceras volio da tonem u smrt a ne u san

Pjesma je nastala 19. oktobra 2003, vraćajući se sa dzenaze rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, a konačan oblik je dobila 6. janura 2004 godine. Pjesma je nastala kao inspiracija iz knjige Standela Crveno i Crno i vjerovatno i vremenom tog citavog dana i noći.
 

P.S Svaka sličnost sa stavrnim likovima se svodi na ono standardno Niđe Veze